BUDILNIK Zvoni, zvoni, zvoni Nikad Kraja nema Doručak se uveliko U kuhinji sprema Mirišu mi palačinke Proganja me raja Sanjam opet pobješnjele Pse iz moga kraja. Gdje sam bože ja se pitam Kakva ovo zvona Kako pobjeći bez ozljeda Sa mog balkona. Sve se meni uskovitla Neznam da li sanjam Il’ baš se u nevolji Po krevetu valjam Oči mi se otvoriše Kad se mama smiješi Vidim da moj budilnik Baš nikada ne griješi. Esma Muratović DJETINJSTVO Dok sam dijete bila I dok nisam štošta znala Od tada sam vjerujte mi Ja od sebe mnogo dala I pameti svekolike Ove ruke mnogo rade Al verujte da se sada U djetinjstvo misli vrate. A sad kada sagledam stvari i procijenim šta se zbilo Više sam ja sretna bila Iz djetinjstva nosim krilo I ono me nosi često U kućicu moju rodnu Za sofrom kod svoje majke Na zemljicu onu plodnu. I kad bi mogla sada U djetinjstvo da se vratim Propisala bi recept Da starosti malo skratim. Esma Muratović Djeca su svijetla tačka našeg života DJECA SU ZNAČKA Dječije srce je čisto, oči tačnije od sata. Ljepša su od dragulja i suhog zlata. Djeca najbolje primijete ko će im ljubav dati. Ona su najlepša knjiga koja se može pročitati. Djeca vole slobodu i život bez sata. Vole da se druže, od druga prave brata Djeca su protiv rata, ne vole da čuju riječ granata. Djeca su najbolji čuvari mira, čuvaju zemlju bolje od suvenira. Djeca su budućnost svijeta najdraža igračka. Pupoljak cvijeta, u srcu značka. Zumber Muratović CVIJET U KOSI Dok se djevojčica sa cvijetom u kosi na livadi bosonoga igra, dio polja se lepršavo njiše, zbog bodlji nije joj briga. Cvijet pun čežnje lijepo legao, kao da je jedini u svijetu. Sjaj skrivenih bisera prosuo miris u blagom letu. Okitio čičkavu kosu, zanosno miriše. Zrači ljepotom što blista, vedrinom breze diše. Oči boje neba gledaju livadak žuto-plavi. Svjetlucaju pod plaštom ljubavi. Kad se igra završi, zamrači se sunce. Nebo na zemlju spusti, ugasi vjetru brence. Zumber Muratović lEPTIR Leti kao da sobu mjeri. Šarenim krilima Nečujno trepteri. Stane na prozor u rano veče. A onda brzo sobom poteče. Nemir ga često nosi. Nađe se kao ukras djevojčici u kosi. Obleti avliju, miluje jorgovan plavi. U svom žuborenju, blago vjetar pravi. Ukrasi okolinu, nikom ne smeta. djeca ga zovu dizajner ljeta. Zumber Muratović PAHULJA DRVORED ČITA Dok se djeca igraju, ne smeta im loše vrijeme. Grudvaju se na snijegu, dok pahulje veju sjeme. Na brdu je kao u košnici, čuje se dečija graja. Ori se vesela pjesma, sve malarazdragana raja. Kod česme daleke, omladina hita. Umesto povjetarca, pahulja drvored čita. Iznad osoja oblak, zimskim snom spava. Pod strehom neba viri mu golema glava. Sneno se lađevac bijeli, Kruščica bjelasa, Recitujući svoju samoću, očekuje nas svakog časa Zumber Muratović Suština dječijeg sna je ispunjenje neke želje koja u stvarnosti nije bila realizovana. Na primer, djiete kojem roditelji nisu dozvolili da zimi ode na sankanje, ili da se ljeti kupa u bazenu i jede sladoled, kroz san ostvaruje te svoje želje. Ako nije moglo da se kupa, ono će sanjati da to čini u moru ili bazenu. Ako su mu zabranjeni slatkiši, djiete će ih jesti u snu. Tako će na jedan imaginaran način da zadovolji svoje potrebe i želje. " Osim neostvarenih želja, dečji snovi sadrže i druga događanja iz realnog života: susrete, likove, strahove, brige. Neka istraživanja pokazuju da djeca sanjaju kućne ljubimce, junake crtanih filmova, likove iz mašte. Sadržaj snova se mijenja sa uzrastom i životnim iskustvom djeteta. Prema pojedinim tumačenjima, u snovima djece do četvrte godine je najčešće prisutan lik majke ili kućni ljubimac. Zumber Muratović je pjesnik koji maštom otkriva tajanstveni svijet. Njegove misli su prostrane, a pogled usmjeren u pravcu u kojem se osjeća dah života. Otkrivajući novi svijet, uvodi djecu u nova saznanja, a samim tim u nove radosti. Njegova sanjarenja su bogata i realna. Zna se da roditelji vole svoju djece i osjećaju naklonost prema njima i postavljaju se zaštitnički prema njima. Roditelji prema djeci imaju dosta milosti, naklonosti i brige.Da nije toga, ljudska rasa nestala bi, a  roditelji ne bi imali strpljenja da se staraju o svojoj djeci, da ih pomažu, odgajaju, da se brinu o njima, niti da rade za njihov boljitak.