RODNO MJESTO U PET DIJELOVA
Ljudska ispovijest bi bila suhoparna i odveć opora da nije nade. Da nije sjećanja na pitome livade, sočno voće i rani behar koji Bihorom
miriše. Da nije hošafa, trošnog krompira, pršute i sira... Da nije pradjedovskih mezara. Da nije nikad zaboravljenih pogleda na šumarke,
gore zelene, studence izvore sa kojih ljudi piju bistru vodu... Pored svega, žedna je duša Bihorska.
Kad neko od stanovnika raseljenog Bihora, izmoren od vožnje dubokim rupama, ljeti izroni iz šume i pojavi se na Duljkovoj stanici, očinjen
vidi na trenutak se odmara i na tom prekrasnom zelenilu koje se prostire, prepliće i nadovezuje od doline prema brdima, praveći
neponovljivu sliku prostora i vremena. Vidi se prelijepi pejzaž, tajanstveni kao sadržaj sehare. Vide se plemenite đžade kojima su prije nas
prolazili karavani dobrih ljudi, trgovci, gazije, lehonje... Oni prolazili a ova ljepota ostajala.
Petnjica je centar Gornjeg Bihora. Tog žednog zaboravljenog prostora. Dobila je ime po pet njivica koje su nekad davno, gledajući sa
okolnih brda, jasno uočavale u dolini. Vremenom tu dolinu sa pet njivica nazvaše Petnjivica, a kasnije Petnjica. Narod ovg kraja blagosiljo
je nafaku, navodio glavu prema njoj a život bio pun ljepote. Ovde se od vajkada živjelo uzdignute glave, sa rukom na dohvat sunca. Narod
merhametli, uvijek spreman dobronamjernika da ugosti. Pred bilom kojom kućom u Bihoru da musafir zatraži konak, biće primljen. Gde to
još ima?
Bihorska mjesta i pored svih nedaća koje ih šibaju, izgledaju tajanstveno. Oni koji u njemu žive to teže primećuju. Oni koji su u njemu
rođeni, pošli za hljebom po svijetu pa došli preko ljeta, oknaće dušu od doživljene ljepote i dragosti. Rijeka Popča i Radmančica mogu biti
primjeri kako se zajedno dolazi do cilja. One su mogle Petnjicom zasebno da prođu, ali se su se skakućući sastale u jedan tok, zadržale
ime veće rijeke i serbes nastavile svoj put. Danas Petnjički kraj puno šta nema, pa je lakše nabrojati šta ima. Ima srednju školui pet
osnovnih u kojima svake godine ima sve manje đaka. Ima fabrika košulja, zemljoradničku zadrugu, Fabriku „Tref“ , Dom kulture... Ima
lepeze kristalno čistih rijeka i rečica koje teku kao ljudski krvotok. Nažalostšira društvena zajednica je zaboravila ovj kraj. Onaj koji je u
ovom režimu sebe ugradio u temelje Crne Gore. Šta onda čeka Crna Gora?
Do unazad pola stoljeća, Petnjica sa okolinom imala je opštinu koja je nagoveštavala lijep napredak, imala stanovnika približno koliko i
Rožaje sa okolinom. Rožaje danas stasalo u lijepu čaršiju, a šta se desilo sa Petnjicom? Tadašnj vlast je ukinula opštinu i tako zaustavila
svaki napredak tog kraja. Zakopali su vedrinu i ljepotu življenja a ubrzali raseljavanje. oni koji su ostali u svojim domovima nijesu uspeli da
poprave stanje i obezbijede život vrijedan življenja. A oni koji su otišli, nijesu se sjetili da bi mu mogli pomoći.
Danas postoje višestranački izbori, pa neko dođe i Bihorcima da se moli. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije do lazili su ljudi u Bihoru da se
mole za glasove. Pred izbore su dijelili lijevi opanak, a ako narod glasa za njih, doturili bi i desni. Danas Bihorcima za glas ne daju ni
opanke. i neka ne daju, njima opanci i ne trebaju Njima treba opština Petnjica k,o ozeblom  sunce. Ali za to treba ljudi koji nijesu lični, koji
ni po cijenu gubljenja nekih varljivih ovodunjalučkih koristi, neće pri glasanju o njenom statusu napuštati skupštinu.
Dok se o opštini godinama razmišlja, Petnjički kraj čami u siromaštvu, a četiri Petnjice su se već raselile. što bi reko narod <<Mnogo preko
koromana.>> Jedna Petnjica se otselila za Tursku, druga na Zapad, treća za Bosnu i četvrta za Podgoricu i Bar. Sveukupno, uključujući i
ovu petu, imaju preko dvadeset pet hiljada stanovnika. Sve bi bilo bolje kad bi četiri raseljene Petnjice pomogle ovoj petoj. Treba ovu petu
iskonsku zakanuti kapljicom svježine, koja je samo potka na koju treba nanizati novi ćilim. Toliko Bihoraca gleda sa strane kao da se nji to
ne tiče. Kao da će pojedinačno da živi po hiljadu godina, a neće, već manje nego da imaju opštinu. Četiri Petnjice gledaju sa strane, dok
vrijeme protiče i nosi jednog po jednog Bihorca po cijelom dunjaluku, odakle čeznu za rodnim krajem.
Znajući da bez ekonomskog razvoja nema napredka, treba okupiti ljude iz svih Petnjica. Oni koji su u Inostranstvu i oni koji su blizu centru
moći na koje leži veća odgovornost i tako uradili nešto korisno za ovaj kraj. To se može postići ako se svi zajedno odreknemo mjesečno
samo po dvije škatule duhana... pomogle bi i neke druge opštine i njihova dijaspora. Pomogla bi i aktuelna vlast, jer bi tako brže isčezle
mrlje sa naših obraza, nanesene njihovim dugogodišnjim maćehinskim odnosom prema ovom kraju.
Da bi život imao smisla, da bi dan, ta vedrina među svijetovima, što prije osvanuo i ukazala se linija svjetla, potrebno je da i mi imamo
mjesto iz kojeg se siktile može gledati daleko i vidjeti puno... Na taj način bi Crna Gora, Petnjica i njen kraj postali bogati i ljepši. nebi kuće
šturne ostajale. Odmalilo bi odlaženje, neko bi se čak i vratio. Oni emotivniji bi mogli duže boraviti u svojim kućama, počekat eđžel u
rodnom mjestu i tako oživjeti da i mezaru plaho zapripše.
Vaši prijedlozi, kritike ili ideje o Opština Petnjica biće rado upisate na ovoj strani ako želite.
Uvaženi moji Petnjičani,
rođače Tufo,
od početka sam uključen vezano za aktivnost osnivanja opštine Petnjica
pa sam obradovan kad vidim da se još neko bori za ovaj naš napaćeni narod.
Obradovan sam kad vidim da si na svojoj web stranici cijelo jedno poglavlje posvetio opštini Petnjica.
Nadam se da će nas imati što više koji žele pomoći, a da će biti što manje onih Bihoraca kojim
dajemo glasove, koje dočekujete po inostranstvu na konake i gozbe, a oni nam onda okrenu glavu.
Nadam se da će nas vlast Crne Gore pomoći, jer smo i mi njima od velike pomoći, to mi znamo.
Mi smo im prevaga u Crnoj Gori na glasanju u ovom istorijskom trenutku, kad traje borba za samostalnu Crnu Goru,
zašta naravno imaju i moju podršku.
Zato moji Bihorci mate moju podršku i želim vam puno sreće.
Javljaj te se, komentarišite, predlažite, kritikujte...
selam
od Muratović Hakije
Petnjica
INICIJATIVNI ODBOR ZA OPŠTINU PETNJICA
1. Hakija Muratović                                                          IZVRŠNI ODBOR
2. Ramzija Latić
3. Rešad Rastoder                                                      1. Hakija Muratović, Petnjica
4. Ruždija Kočan                                                        2. Rešad Rastoder, Petnjica
5. ?                                                                             3. Isah Agović, Vrbica
6. Isat Skenderović                                                     4. Isat Skenderović, Trpezi
7. Fadil Osmanović                                                     5. R ? Šabotić, Tucanje
8. Raif ?                                                                      6. Huzeir Šabotić, Savin Bor
9. Isah Agović                                                             7. Sefer Međedović, Berane
10. Diko Cikotić                                                          8. Salija Adrović, Berane
11. Izet Adrović                                                           9. Ramzija Latić, Lagatore
12. Reho Šabotić
13. Šaban Šabotić
14. Šeko Babačić
15. Huzeir Šabotić
16. Mehmed Agović
17. Hilmo ?
18. Sefer Međedović
19. Salija Adrović
20.03.1992. godine                                                                 Potpis: Hakija Muratović
Svaka čas za ovu vašu aktivnost o potrebi osnivanja opštine Petnjica. Nadam se da ćete imati podršku svih građana Petnjičkog kraja i šire.
L. Hamdija
Svim Bihorcima i jeste cilj i želja da Petnjica obnovi ono što je bila do 1957.godine. Da naša Petnjica nebi čamila u siromaštvu i da vidi svjetlos dana posle
one duge i tamne oblačine. A, pomoći joj možete samo vi Bihorci ovaj put samo složno...                                                          
Selam  Tufo Muratović
Podržavam vaše napore na animiranju ljudi iz Bihora i šire, kako bi se stvorilo jedinstvo u zahtjevima za osnivanje Opštine Petnjica. Ujedno sam u prilici da
često čitam vašu web stranicu gdje pimjećujem da je do sada posjećena 38 200 što je svrstava u najposjećenije web stranice u Bihoru.
Aferim.
Kočan H.
U DALEKOM GRADU NAPLAĆUJU NADU
Čestitam na ideji o osnivanju Opštine i zahvaljujem na postavci moje priče RODNO MJESTO U PET DIJELOVA koja je potka za tkanje novog bihorskog
ćilima. Čestitam na uspjehu vaše web stranice koja je bihorski lider po broju čitanja.
Petnjica konačno zaslužuje da dobije opštinu. Bogat je ovaj kraj. Provincija može egzistirati kao geografski pojam, uvećan duhovnim. To pokazuje i broj
književnika i učenih ljudi iz našeg Bihora.
Matrica problema je svuda ista. Opština je važna i za one u daljini, jer čovjek bez rodnog kraja je čovjek bez psihologije. U dalekom gradu naplaćuju nadu...
Nije dobro da se Bihorci vraćaju u rodni kraj samo u tabutima.
Naša obaveza je da svojoj djeci na ovom svijetu ostavimo pune duše, u svojoj vjeri i kulturi. Mi se konačno znamo sami tumačiti.
Onaj ko brine tuđu brigu, tovari je sebi na leđa.
Onaj ko zaboravi svoje vrijednosti haram mu bilo.
Na potezu su ljudi iz prosvjete koji žive na prostoru petnjičkog kraja ili će i dalje ostati da važi rečenica: Šta zna kamen bijele boje, koji je do skorašnje kiše
bio na dnu rijeke...
Zumber Muratović
arajevo
Vama svaka čas na pokretanju pitanja opštine Petnjica. Ako mladi nešto ne urade
od starih daće Bog.
F. Adrović
Rijetko se koji kraj raselio kao Petnjica sa okolinom. Sjećam se da sam imao dobrih drugova iz tog kraja učili si školu samnom.
Mučila su se ta djeca u Rožajama po privatnih stanova, posebno zimi. Danas su to dobri ljudi, učitelji, profesori, inžinjeri. Znam jednog da je danas doktor
nauka. I pored toga vidio sam u očima te djece tugu što su tako mala odvojena od kuće. Tada Petnjica nije imala srednju školu. Čujem da se i dalje seli
narod iz tog kraja. Čudime da makar ovi školovani i namučeni bolje ne podrže ovu vašu akciju.
Iz razgovora sa ljudima iz Rožaja vidim da bi rado pomogli da Petnjica dobije opštinu i taj narod ne ide po čitavom svijetu.
Imate moju veliku, veliku podršku.
Selam iz Rožaja od
Kalač. H
Bravo ljudi, tema vam je prava, interenet je moćan medij kako vidim ova stranica je najčitanija u Bihoru. Zato se nadam se da će se oglasiti predsjednik
Mjesne zajednice Petnjica, kao i predsjednici Mjesnih zajednica: Vrbica, Trpezi, Tucanje i Savin Bor.
Bitno nam je da znamo šta oni misle o ovoj temi. Mislimo da i oni podržavaju sve ovo.
Ćeman E.
Petnjici treba da se vrati opština jer je to za nas Bihorce od vitalnog značaje, za našu budućnost, za naš razvoj, za našu perspektivu, za našu djecu koja
odoše u svijet bijeli . Potpuno podržavam ideju sa svom svojom familijom i ostajem čvrst pri svojem stavu.
     
      Agović Z.
Višegodišnje nade građana područja Petnjice da dobiju opštinu propale su 25. maja 2005. godine kada su na drugoj sjednici prvog redovnog zasijedanja
Skupštine Republike Crne Gore poslanici glasali javno, pri čemu su poslanici opozicionih partija SDP i jedne albanske stranke glasali za, dok su poslanici
DPS-a bili uzdržani. Za predloženi Zakon glasalo je 36 poslanika, ali je bila neophodna apsolutna većina zašta su nedostajala još dva glasa. Poslanici DPS-
a iz Berana su bili u obavezi da glasaju za ovaj Prijedlog zakona, što su javno obećali, čak i potpisali, ali su iznevjerili. Dok je poslanik Miodrag-Bobo
Radunović bio uzdržan, poslanik Fahrudin Hadrović je izašao iz sale i nije glasao. Tako se desilo ono što niko nije očekivao, jer nijesu glasali oni koji su imali
dug prema biračima područja Petnjice već su im okrenuli leđa i pokazali da im nije stalo do njih, ignorisali su njihove argumente, želje i potrebe. Bilo je to
politički neopravdano i nemoralno, krajnje ne demokratski.
Koliko je bilo potrebna i želja građana za opštinom govori činjenica da su oni sami pokrenuli inicijativu, pripremili...
Hodžić S.
Čitam ovaj lijepi prijedlog, ja ništa drugo nemislim za našu PETNJICU drugačije od vas. Naravno da treba svaki Bihorac da podrži ovo kad se već radi o
OPŠTINI. Sellam svima iz Luxemburga
Ramdedović Resmin
Ova tema o opštini Petnjica vam je dobra, čestitam na znanju i umijeću da se ovako dobre stvari pokreću. Ako neko zna predsjednike mjesnih zajednica
petnjičkog kraja (Petnjice, Tucanja, Savin Bora, Trpezi i Vrbice) neka ih pošalje na ovoj web stranici. Da znamo ko su ti ljudi.
Imamo u opštini Berane Adrović Braha (podpredsjednika Opštine) i Agovića Samira (predsjednika Skupštine opštine Berane) nadam se da će oni nešto
preduzeti. Valjda će nešto preduzeti i odbornici iz petnjičkog kraja. Ako ne preduzmu kuće pred nama.
Imamo i poslanika u Skupštini Crne Gore.
Ubuduće ćemo im svaki put to pitanje postavljati.
Adrović M.
Njemačka
Poštovana Gospodo
Ja sam uvek bio da naš kraj dobije opštinu, ali moram naglasit da je to nemoguće dok biramo one ljude koji sami o sebe misle i rade samo za njihov
dobrobit? A ne dobrobit gradjana našeg kraja.Ali ja mislim da smo mi sami krivi za to treba jednom stati i reći. Dosta je bilo sada ćemo izabrat ljude koji će
se borit demokratskim srestvima da se vrati nama sto je oduzeto da bi mogli da ulazemo u naše krajeve da to postane za sve nas mjesto koje će nas uvek
vući da dođemo i budemo iz njega i svakom pogledu. Dobro se sjecam sjednice Parlamenta CG kada je nas sunarodnik i Doktor izašao iz parlamenta da ne
bi glasao.Pa se sada pitam šta je time on postigao sta neka nam odgvori ako ima obraza. Bez obzira mi njaga opet biramo i dokle ćemo tako pitam se.
Opština nego šta podržavam tu ideju i uvek ću je podržavat.
Veliki Sellam iz Svicarske od. Muhović I.
Dragi moji zemljaci Selam.
Ja bih želio dati jedan mali doprinos vašoj akciji dobijanja statusa opštine Petnjica. Ideja nije nimalo nova, ona traje dosta dugo, jedino što je sada malo više
aktuelizirana. Na početku jedan od naših zemljaka reče da je potpredsjednik opstine Berane B.Adrović, a predsjednik skupštine opštine Samir Agović i da bi
oni trebali malo više da porade na ovome. Nisam siguran da oni vole da Petnjica bude opština, jer bi možda oni izgubili svoje pozicije. Taj naš narod glasa i
Faku Adrovića i Boba Radunovića za nase predstavnike a oni glasaju protiv interesa naseg naroda i Petnjice.
Pitam se ko je kriv za to oni ili mi. Kada dodju izbori Petnjica je opština, posle izbora nigdje Petnjica nije opština. Dragi moji zemljaci Mi moramo da stanemo
iza ove inicijative sa našim potpisima, a svaki od nas treba da stoji iza svog potpisa. Naši predstavnici u Beranama i Podgorici ne ŽELE da Petnjica bude
Opština jer bi tada DPS izgubio vlast u Beranama a Berane je Milu mnogo vaznije od Petnjice.Zato MI moramo biti jedinstveni i odlučni i dobro paziti ko je
stvarno ZA a ko protiv da Petnjica bude Opština.
Selam svima.
Skenderović R
Podrzavljam osnivanje opštine Petnjica jer u protivnom uskoro nećemo imati gdje tamo otići.
Skenderović R. je potpuno u pravu, jer ljudi iz Petnjičkog kraja koji trenutno obnašaju vlast
u Crnoj Gori i Beranama to ne dozvoljavaju svojim stavovima jeima kad nas je zaobilazio put
od Berana do Rožaja kad su Bihorci ispjevali pjesme koje će se do kojametskog dana pjevati.
r u protivnom bi izgubili svoje
podaničke pozicije u vlasti. Moramo ih prozivati, kritikovati...
Ako ništa ne urade pisaćemo o njima kao o ranijim našim političar
Zbog Rahmana Adrovića
i zbog Stijović Miće
ode džada uz Dapsiće.
Moramo sve učiniti mi u dijaspori da ih spriječimo u tim lukavim nakanama,
pa i da im otkažemo gostoprimstvo i više ne primamo u goste kod nas u Njemačkoj, Luksemburgu i sl.
Kočan  H.
DOTJERIVANJE SMRTI
Višegodišnja želja stanovnika petnjičkog kraja za osnivanjem opštine Petnjica, što je legitimno pravo, u koje niko nesmije da dira, za koje niko nema pravo
čak ni da glasa protiv, a kamoli da pobjegne prije glasanja o njenom statusu, kako je uradio ljekar-političar Fahrudin Hadrović, su konačno dostigle usijanje.
Jednostavno nama više tamo u Bihoru na ovaj način nema opstanka, mi smo pred nestankom. Naše stanovništvo se raseli širom svijeta, naša omladina se
pogubi po svijetu, zar smo mi to zaslužili kad smo iz svih krajeva svijeta pohrlili da Mila Đukanovića postavimo na vlast suverene Crne Gore.
Nažalost teško je očekivati da Petnjicu pomažu oni koji su je prodali za svoje interese. Ukidanjem opštine 1957.godine došlo je do zamiranja privrednog i
društvenog života, do migracije stanovnika, školovanih i sposobnih kadrova, do izolovanosti ovog kraja. Ako bi se to i dalje dopustilo to bi bilo, kako kaže
bihorski književnik Kajević Fehim u jednoj svojoj knjizi, obično "Dotjerivanje smrti" stanovnika tog područja.
Očekujemo od Rastoder Šerba da konačno nešto progovori i o svojoj Petnjici. Dosta je njegove priče o Kralju Nikoli, o istoriji Crne Gore. Mi znamo da je
Šerbo dobar istoričar, mi znamo da istorija nije nauka koja će da pobjegne, ona se nešto posebno ne razvija, ona može malo da pritahiri (sačeka), a ako
budemo čekali i dalje opštinu Petnjicu, biće nas stid da kažemo odakle smo "doputovali".
Očekujemo od podpredsjednika Skupštine Crne Gore Rifata Rastodera da podigne svoj glas za opštinu Petnjicu, na njemu je velika odgovornost. To isto
očekujemo od naših poslanika u Skupštini Crne Gore i odbornike u opštini Berane (šta oni čekaju, možda čekaju da ostanu sami a svi da odsele). Za
informaciju samo, Osnovna škola u Tucanjama je pred gašenjem. Takav slučaj je i sa ostalim školama u Bihoru.
Toliko nas ima po svijetu, ima i školovanih ljudi koji moraju preko konzulata i ambasada u zemljama u kojim žive da vrše pritisak na aktelnu vlast (Mila
Đukanovića) Crne Gore. Dosta je bilo hvalospjeva o aktuelnoj vlasti Crne Gore, ona to više ne zaslužuje. Nije dovopreko naših predstavnika u vlasti kako
opština Petnjica ne može da egzistira i da se sama izdržava. Kako se izdržava opština Žabljak sa 4000 stanovljno da nas iz dijaspore prime u Beranama i
Podgoricu, da nas časte ručak i mi da zaboravimo zašta smo došli i šta smo trebali da pitamo.
Tražimo da pravda vlada.
Hoćemo li uskoro tražiti osnivanje opštine Petnjice u Podgorici, Baru, Sarajevu, Luksemburgu, Njemačkoj...
Dok se sve ovo dešava užurbano se sječe šuma u Mrtvici, podno Lađevca. Vjerovatno žele da je posijeku a onda da nam objašnjavaju nika, kako
Andrijevica sa 5000 stanovnika, kako Šavnik sa 2000, kako Plužine sa 3000 stanovnika, kako...?
Poštovani Bihorci, dokle ćemo da čamimo po bjelosvjetskim pravincijama, da uništavamo svoju djecu kojoj ne smijemo to priznati, a nužda nas je natjerala
da idemo po koru hljeba daleko od rodnog kraja.
I ne zaboravimo, sve što je na svijetu bilo dobro opstalo je, ono što nije bilo dobro nestalo je bez povratka.
U kojem se mi ovo vozu vozimo?
selam
H.H.
Hoćemo opštinu Petnjica!