Bildunterschrift 1: Foto und Unterschrift ändern sich, wenn ein Vorschaubild angeklickt wird. Mithilfe der Ebenen-Galerie schalten Sie Popup-Ebenen hinzu, auf denen Sie die Unterschriften für die Bilder bearbeiten können. U ljetnoj sezoni ljubitelji prirode mogu uživati u ljepotama Trpezi i usponima na vrhove planina, šetnjama kroz šume i livade, branju šumski plodova, lov i ribolaov. Fascinantan prirodni fenomen predstavlja i Trpeška klisura i mnogobrojne pećine koje još nijesu ispitane. Velinčanstveni planinski masiv oko Trpezi, ljepota šuma, pašnjaka i goleti doprinosi ljepoti cijelog ovog kraja. Sa "Goleša i Gloga" je pogled veličanstven i seče nedohvatljive doline... Imate osećaj da možete da dodirnete plavo nebo!!! Livade i šume kao rasuti smaragdi skrivaju katunske kolibe u kojima se osjećate kao u nekom raskošnom dvorcu. Kakva ljepota, kakav duševni mir!!! U daljini se nazire biserna ogrlica stada ovaca i jagnjadi na zelenoj livadi prošarana planinskim cvijećem. Nježni cvijetak žute ljubičice, hajdučke trave, majčine dušice, divizme, kao razno šumsko voće: jagode, maline, kupine, borovnice... dočaravaju dio te čarolije. Te livade zagledane su u vedro nebo a kad se ono natuštione one sklopke kapke i spavaju skrivene i okružene šumama. Selo sa obadvije strane Trpeške rijeke, izmedju Đuđa, Kutnjeg i Ivova brda, koja ga odvajaju  od Vrbice, Petnjice i Lagatora. Dvije strane osojna i prisojna, koje su potpuno naseljene,  spuštaju se u malim zaravnima prema rijeci. Obadvije su povoljne za poljoprivredu. Prisojna  strana je rodna kad je ljeto kišovito, osojna kad je nešto suhlje. Posto je zemljište sastavljeno  od vododržljivih škriljaca, izvori izbijaju gotovo svugdje. Najvažniji izvori su : Studenac kod  škole, Đonska voda, Skornja voda ispod Zaugljine i Rajčevica (česma) sem toga, za pijenje i  pojilo se koristilo Vrelo u Klisuri i rijeka na kojoj su 20 studenaca (17 redovnjačkih i 3  ujmeničke ). Od 1945 godine iz rijeke su sprovedene četiri vode za navodnjavanje. Zbog ovih  novih voda vodenice sada ne melju za vrijeme ljeta. Dobro došli u Trpezi Na osamnaestom kilometru starog puta od Berana do Rožaja, preko Turjaka, srešće vas  živopisno selo - Trpezi. Njegovi krovovi u ovim svijetlim Letnjim danima izgledaju kao  ogroman medaljon, izgubljen u talasima brežuljaka. Kao ljepota skrivena u planini...   Legenda kaže da su, upravo u ovom selu, za vrijeme turske vladavine, obično odmarali  premoreni karavani, i pored prelijepog Vrela trpeškog- ručavali. A ljepše mjesto nijesu  mogli naći. Po tim zajedničkim trpezama, ovo selo je dobilo prelijepo zajedničko ime -  Trpezi. Selo se smestilo u živopisnom prijedelu i izgleda kao da ga je slikar svojom kičicom  naslikao. Sve je ovde sazdano od drveta, starina i izgleda kao da se stopilo sa prijedelom,  kao da je dio njega. Nad džadom se nadvilo drveće, čuju se pijetlovi i ptice. A kroz Trpezi  žubori Trpeška rijeka, a kraj rijeke igraju se djeca. Dvije obale spaja most, kako ovde  kažu - ćuprija, na kojoj se svi prolaznici rado zadržavaju i poslušaju žubor bistre vode.  Mnogo je razloga zašto treba krenuti na odmor u ovo etno selo. Svima koji su u potrazi za  pravim odmorom, za snom u jednom od ljepših sela Bihora, preporučujem da se zapute  put sela Trpezi.  Naše djedovi su ovako govorile: „Svaka čast ovim savremenim dostignućima, ali nema  ljepšeg sna nego u Trpezi, i ljepšeg hljeba nego od onog brašna koje je izmlio vodenični  točak.“ Odavno je sve vodenice nagrizao zub vremena, ali u selu Trpezi, podno planine  Turijak. Ima jedno pravo etno naselje, zove se „Trpezi“. Ako su djeca najveće bogatstvo, onda se niko ne bogati brže nego Trpežani, stanovnici  malog sela u Beranskoj opštini. U oko pet stotina kuća u tom mjestu i bližoj okolini u  svakoj su se desetoj kući rađali blizanci. Pojava i učestalos od prije tridesetak godina i  nauka kažu da su genetske predispozicije odlučujuće u tome, mada su neki Trpežani za tu  božiju blagodet skloni da vjeruju da im pripomaže hiljadumetarska nadmorska visima,  zdrava sredina, vode koje su bogate mineralima i hrana. U minulih nekoliko godiina,  međutim, mnogi su se tamošnji mještani raselili, tako da se godišnje jedva i rodi nekoliko  djece, a najmlađe petogodišnje blizance imaju Murija i Skender Skenderović:«Kad sam je  bio, znači moja generacija, u školi, u prvom razredu upisano je četiri para u mom  odjeljenju, što je svojevrsni rekord i za Ginisovu knjigu. Mi trenutno raspolažemo sa  podacima u Trpezima ima dvades' i pet parov blizanaca. Jedna žena rodila je tri  para,onda dvije po dva i tako».   ZABORAVLJENO SELO Mojem selu Trpezi je ime mnogi se diče i ponose njime. U njemu su se mnogi rodili i prve riječi progovorili. Lijepo je i ne baš malo, mnogima je do njega stalo. Mnogi se ponašaju kao da se stide, u tuđoj zemlji opstanak vide. Tamo kupiše stanove i kuće, zaboraviše da je samo u Trpezima vruće. Ovo je pjesma u kojoj svi patimo, a šta bi bilo da se svi vratimo? Znam ja Trpežane moje, znam da se kao i ja istine boje. Često za rodnim krajem pate, a može se desiti da se nikad ne vrate. Moja poruka je ona koju i sebi želim: vratimo se tamo gdje se najviše veselim. Mnoge riječi u pjesmi su pune boli, ne zaboravite da vas Trpezi vole.  Tufo Muratović   SELO ISPOD TURJAKA Ispod brda iznikla je gruda, ispucala zemlja tvrda. Oko nje su lijepe planine, Trpezi, da li su mu ime. Lijepo ime dali su ljudi i krčili žbun tvrdi. Gusti šljivik zaklonio nebo vedro, cvijetna serdžada okitila sunca jedro. Trpeške majke rađale su momke i gajile svoje potomke. Pratile u svijet mahanjem ruke, halalile njihove nestašluke. Svi su glave držali visoko, s planinom Turjak ravnjali oko. Tufo Muratovic