Trpezi eko selo Legenda kaže da su, upravo u ovom selu, za vrijeme turske vladavine, obično odmarali premoreni karavani, i pored prelijepog Vrela trpeškog- ručavali. A ljepše mjesto nijesu mogli naći. Po tim zajedničkim trpezama, ovo selo je dobilo prelijepo zajedničko ime - Trpezi. A da to nije ni malo slučajno, možete se uvjeriti u svakoj ovdašnjoj kući. U svakoj je za putnika namjernika i gosta iz daleka postavljena trpeza. Posebno u kući vrijednog domaćina Haćima Durakovića, koji je prevalio osamdeset. Krepki starac, može se slobodno reći, prava je duša ovog sela: Predsjednik je Ekološkog društva "Popča", koje je ime dobilo po istoimenoj rijeci - planinskoj ljepotici, a poznat je i kao član raznih mirovnih vijeća u ovom selu i organizator čuvenog sabora na Turjaku, koji je organizovao još 1981. godine. Njegovu kuću u centru sela krase seoska bibliteka, kao i javna česma u neposrednoj blizini kuće- objekti koje je ova časna starina svojim sredstvima i svojim rukama odigla. Naravno, pomagali su mu mnogi dobri ljudi, jer riječ je o zajedničkom dobru. Iako je preko svoje glave prevalio osam decenija Haćim Duraković predvodi sve akcije u ovom kraju. Na izgradnji vodovoda, na izgradnji puteva, prilikom podizanja rasadnika, prilikom izgradnje biblioteke, u akcijama na osmišljavanju novog života davno zatvorene fabrike Mladost. Takav je on - otkad zna za sebe. Poznat je i kao udarnik sa mnogih radnih akcija širom Crne Gore i ondašnje Jugoslavije, nakon rata. Zbog njegovih žuljevitih dlanova i entuzijazma kojim je plijenio, prozvan je "crnogorski Alija Sirotanović". Haćim Duraković je poznat i po tome što je Ekonomski fakultet završio a da prethodno nije završio ni srednju ni osmogodišnju školu. Osim toga, njegova kćerka Ismeta, koja danas živi u Americi, bila je prva Bihorka sa visokom stručnom spremom. Haćim Duraković sa suprugom Malićom (od Muratovića) i kćerkom Šehlijom, praktično živi na relaciji Trpezi - Rožaje. Kad zapadnu snjegovi, njega ćete naći u Rožajama, a čim grane proljeće, evo ga opet u Trpezima, "na najljepšoj trpezi na svijetu", kako ima običaj da kaže. Tamo ga čeka staro društvo iz njegove biblioteke, zatim iz nekadašnje fabrike tepiha Mladost, koju je osnovao i dugo bio njen direktor, ali i drugovi iz Ekološkog društva "Popča", koje je danas njegov ponos. Inače, Ekološko društvo "Popča" je osnovano 2003. godine, i u protekle četiri godine stalno se bavilo zaštitom i unapređenjem životne sredine i uopšte ovoga kraja. Agilno rukovodstvo društva ovih dana slavi četvrti rođendan. Kad povuču crtu ispod dosadašnjeg rada i ispunjenih zadataka, imaće se čime pohvaliti - izborili su se da prekrasni Turjak ne postane regionalna deponija, nastavljaju borbu da njihova planina postane nacionalni park. Ovih dana, Ekološkom društvu "Popča" i njegovim čelnicima, predsjedniku Haćimu Durakoviću i sekretaru Faiku Adroviću, glavna preokupacija je kako da rijeku Popču, koju zbog izuzetne ljepote zovu "Tarina posestrima" - približe Evropi, odnosno turistima, koji obožavaju netaknutu prirodu i skrivenu ljepotu kakva je ova. U tom cilju, jedna poveća grupa Norvežana je već bila i oduševila se slivom prekrasne Popče. Najviše, ipak, sa njenih 115 vodenica - sa 115 potencijalnih malih elektrana, koje, kako kažu u Ekološkom društvu, mogu postati neprocjenjivo blago ovoga kraja. I inače, u Ekološkom društvu "Popča" odavno predlažu da se na istoimenoj rijeci izgradi sistem mini- elektrana, koje bi vratile život ovom kraju. Taj predlog je na stolu stručnjaka za ovu oblast i oni uskoro treba da daju konačnu riječ o njemu. Ekološko društvo "Popča", koje ima podružnice i u Rožajama i u Podgorici, nastoji da "osvoji" Evropu i preko zdrave hrane sa kojom se ponosi ovaj kraj. U tom cilju, uskoro će se rekonstruisati pogoni nekadašnje fabrike tepiha Mladost i u njima proizvoditi i sortirati - šumski plodovi, mliječni proizvodi, gljive, sokovi, džemovi, med... Naš sagovornik Haćim Duraković vjeruje da će medovača, čuveni liker od meda, limuna i domaće šljivovice, ipak prvi stići u Evropu. Riječ je o proizvodu koji je i do sada na raznim sajmovima zdrave hrane širom Crne Gore osvajao razna priznanja. To važi i za druge proizvode sa ovog područja, koji su na sajmovima u Budvi, Petnjici i Podgorici, brzo našli put do novih potrošača. Sa medovačom i Haćim Duraković će vas dočekati u svom domu u Trpezima, ali i u Zavičajnoj biblioteci "Bihor," koja danas ima preko hiljadu knjiga (poseban odjeljak su knjige iz "Pobjede"). Ovdje, osim učenika osnovne škole iz dva tri kilometra udaljene Petnjice, rado dolaze i penzioneri iz sela Trpezi, ali i iz mnogih okolnih sela. Inače, svaka priča o Trpezima počinje i završava se o budućnosti ovog sela. Trpezi, a i čitav ovaj kraj, zaslužuju bolje dane, zaslužuju preporod, kaže Haćim. Jer, ako se nešto ne uradi, odoše mladi. Time će poći i život iz bihorskih sela, u kojima sada živi jedva oko deset hiljada ljudi. A ne tako davno, ovdje je bujao život- bilo je mnogo više mladosti. Sada su i svatovi rijetki, ne čuje se dječji plač kao nekad, a u školama je sve manje đaka, što sve govori. Jedino rješenje je- fabrika zdrave hrane ili izgradnja fabrike za flaširanje pitke vode, sa kojom smo izuzetno bogati, nastavlja Haćim, koji je uvjeren da ipak neće zamrijeti bihorska sela. Naša nada se zove Remzija Skenderović, koji na izvorištu Trpeške rijeke, baš onamo gdje su brojni karavani postavljali svoje trpeze, gradi mini elektranu, veliki ribnjak i veliki motel. Sve on to podiže svojim rukama i svojim radom i svaka mu čast, kaže Duraković i vajka se - dobro bi bilo kad bi i drugi pošli njegovim primjerom. Tim prije, što je veliki broj Trpežana, a i ljudi iz bihorskog kraja, danas na privremenom radu u inostranstvu. Oni imaju sredstva. Treba samo odabrati prave projekte. A za nas, u Ekološkom "Popča", i uopšte u selu Trpezi, najisplativiji su prdlozi- mini elektrana, fabrika vode, brži razvoj seoskog, planinskog i eko turizma. Zato bi za početak bilo najbolje čitav bihorski kraj proglasiti za zonu eko turizma, kaže Duraković na kraju. Bihorska medovača Nijesu samo potencijali prelijepe planinske ljepotice Popče neiskorišćeni, žali se Haćim Duraković, i poziva potencijalne investitore da se okrenu bihorskom kraju. Neiskorišćene su kaže i naše prirodne ljepote, naša vrela, vodopadi i vodenice, koje se još mogu vidjeti samo na starim fotografijama. Tu su, zatim, zdrava hrana, šumski plodovi, ljekovito bilje, jestive gljive, pitka voda, preko 300 zaštićenih životinjskih vrsta, bogat riblji fond... Ipak, mi u ovom kraju smo posebno ponosni na našu medovaču - rakiju koja garantuje dugovječnost. Tako je i reklamiramo na raznim sajmovima ekologije i eko hrane, kao nedavno u Budvi i Podgorici. Riječ je o prirodnom likeru, od meda, šljivove rakije i limuna, priča još Haćim. O likeru koji bi, po njegovim riječima, uz dobru reklamu i pravi marketing brzo pronio ime Trpezi, Bihora i Petnjice i drugih krjeva kroz čitavu Evropu. Inače, ovaj eliksir pije se ujutro i uveče, reklamira ga Haćim Duraković, koji je uvjeren da će doći vrijeme kada će ovo biti najpoznatiji proizvod bihorskog kraja. - Uostalom, ja sam uz ovaj liker napunio 80 godina i vjerujem da ću, zahvaljujući i njemu, doživjeti stotu, smije se. Inače, njegova majka Bajra je živjela tačno 96 godina, a otac Šefto, koji je ima devet sinova i tri kćeri (Haćim je deveti), imao je blizu stotinu kada je umro. "Drug predsjednik" Koga god u Trpezima danas upitate za Haćima Durakovića, reći će vam da "drug predsjednik" Ekološkog društva "Popča" vjerovatno priprema neku novu akciju u selu". Interesatno je da "drug predsjednik", kako kažu ovdje, svaku svoju akciju počinje sa onim obaveznim- za mnom, što je očigledno navika sa brojnih omladinskih akcija širom nekadašnje Jugoslavije. Interesatno je i to što je ovaj udarnik u 80-toj, već ušao u anale Ekonomskog fakulteta u Podgorici. Naime, on je, vjerovali ili ne, diplomu Ekonomskog fakulteta u ondašnjem Titogradu dobio, iako prethodno nije završio- ni osmogodišnju ni srednju školu?! To je tačno, tvrdi on. Studirao sam "pod posebnim uslovima", odnosno prethodno sam položio prijemni na Beogrdaskom univerzitetu, ali to su bila neka druga vremena. Uostalom, u rješenju Ekonomskog fakulteta Titograd - Univerziteta u Beogradu, o nagrađivanju Haćima Durakovića, od 26. decembra 1961. godine, stoji da se "Haćim Duraković nagrađuje na osnovu odluke Fakultetske uprve broj 021248/1, zato što je jedini student koji je imao samo četvororazrednu osnovnu školu, a koji je položio sve ispite i nalazi se među 12 najboljih studenata". Duraković je, stoji još u obrazloženju ove odluke, vrlo savjestan u radu, tako da pozitivno djeluje svojim primjerom na ostale studente. Inače, Haćim Duraković je diplomirao 1964. godine. Treba reći i to da je "drug predsjednik" bio prva generacija Ekonomskog fakulteta u Titogradu, a da je njegova kćerka Ismeta, prva Bihorka sa visokom stručnom spremom - prva generacija Pravnog fakulteta.